11. listopada 2021.

Kako se postavlja dijagnoza celijakije?

Celijakija je bolest koja dugoročno može imati vrlo ozbiljne posljedice ukoliko se ne dijagnosticira na vrijeme (ili uopće). S obzirom da simptomi bolesti variraju od osobe do osobe, te ih ponekad uopće i nema, dijagnostika je otežana. Ipak, s novijim istraživanjima ona je postala preciznija i lakša, a kako se dijagnosticira pročitajte u nastavku.

Celijakija je doživotna bolest za koju je jedini lijek bezglutenska prehrana. Prije desetak godina bilo ju je vrlo teško dijagnosticirati, a još i prije tog perioda velik broj ljudi naučio se nositi sa simptomima i živjeti u skladu s tim, ne znajući u čemu je problem. Također se prije smatralo kako je to isključivo dječja bolest, što se s novijim istraživanjima ispostavilo netočnim.

Najčešće se simptomi počnu javljati kod male djece, oko druge godine života, kada se u svakodnevnu prehranu u većoj mjeri uvrste namirnice koje sadrže gluten (peciva i ostala tijesta, tjestenina, keksi, pahuljice…). Ipak, postoje slučajevi gdje celijakija „spava“ kroz djetinjstvo i javi se u adolescenciji ili odrasloj dobi. Poznati su i slučajevi kada se celijakija javila kod ljudi u dobi od 40 ili više godina.

Okidač koji izazove reakciju i simptome je konzumacija glutena. Ipak, celijakija se naziva „bolest s mnogo lica“ zato što postoji još načina na koji se ona može aktivirati, kao i varijacije simptoma koji su većinom individualni te se gotovo nikada neće naći dvije osobe s potpuno istim setom simptoma.

Ponekad celijakiju aktiviraju druge kronične bolesti i stanja (poput dijabetesa) ili velike količine stresa, ali također mogu postojati i pojedinci koji u sebi nose gen za celijakiju koji se nikada ne aktivira.

Neki od simptoma bolesti kod manje djece su napuhanost trbuha, proljev i promjene u stolici, neuhranjenost, apatija, česte promjene raspoloženja, zastoj u rastu i sporije dobivanje na težini, općenita slabost i umor. Kod tinejdžera će doći do zakašnjelog puberteta i sporog rasta te se mogu javiti migrene, proljev, anemija, gubitak na težini, grčevi i bolovi u trbuhu, općenita slabost i kroničan umor. Kod odraslih će simptomi biti slični kao u tinejdžera, izuzev zakašnjelog puberteta i sporijeg napredovanja u rastu.

Postoji i oblik bolesti koji se naziva „tiha celijakija“, kojeg karakterizira izostanak simptoma te je najopasniji, zato što zbog celijakije oštećena sluznica tankog crijeva gubi sposobnost apsorpcije nutritivnih tvari ili je ona značajno smanjena. Kod tihe celijakije se simptomi eventualno pojavljuju nakon što je bolest bila aktivna neko vrijeme tj. ne pojavljuju se odmah po aktivaciji bolesti, a simptome može izazvati povećana konzumacija namirnica koje sadrže gluten.

Dijagnostika

Postoji više testova koji se provode, te se dijagnostika celijakije mijenjala kroz godine i sa novim saznanjima. Danas postoji nekoliko uobičajenih pretraga kojima se dokazuje celijakija, a to su: nalaz malapsorpcije, testiranje seruma krvi na protutijela i biopsija sluznice tankog crijeva.

Odlazak kod liječnika prvi je korak, nakon primjećivanja nekog od navedenih simptoma.. Veliku ulogu u poticanju daljnjih pretraga za celijakiju igra pozitivna obiteljska anamneza tj. ukoliko pacijent u bližoj obitelji ima člana s celijakijom, te ako se uobičajenim laboratorijskim pretragama zaključi da je prisutna malapsorpcija. Ona je posljedica nemogućnosti tankog crijeva da apsorbira hranjive tvari te može dovesti do anemije s manjkom željeza, gubitka na težini…

Ukoliko to nije slučaj, doktor će pokušati prvo isključiti sve druge i vjerojatnije dijagnoze (poput alergija, raznih bakterijskih upala, intolerancija na hranu…). U ovom slučaju postavljanje ispravne dijagnoze celijakije će se odužiti.

Nakon opravdane sumnje na celijakiju, slijedi testiranje krvi kojeg može obaviti obiteljski liječnik ili gastroenterolog, specijalist za bolesti donjeg dijela probavnog sustava (ovdje spadaju jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko i debelo crijevo, jetra i žučovodi).

Testiranjem krvnog seruma traže se određena protutijela (anti-tTG, AGA, EMA…) te se kombinacijom rezultata i pronađenih antitijela može bolje i lakše donijeti odluku. Anti-TTG protutijela prisutna su samo u slučaju celijakije, ali ne i kod svakog slučaja celijakije (mogućnost negativnog testa).

Kako bi test bio ispravan, pacijent kod kojeg postoji sumnja na celijakiju mora najmanje 6 tjedana prije pretrage svakodnevno u barem jedan obrok uvrstiti namirnice koje sadrže gluten. Kod pozitivnog nalaza može se zaključiti da se zaista radi o celijakiji.
Nažalost, ipak je moguće da tražena antitijela nisu prisutna u krvi iako je celijakija aktivna tj. da test bude negativan.

U oba slučaja, potrebno je uzeti uzorak stijenke tankog crijeva tj. biopsija stijenke (patohistološka pretraga) koja će biti krajnji dokaz prisutnosti bolesti. Kod celijakije, stijenka tankog crijeva koja bi trebala biti resičasta postaje ravna i zadebljala. Resice tankog crijeva odgovorne su za apsorpciju hranjivih tvari, vitamina i minerala te čim ih je manje tim je slabija sposobnost tankog crijeva da obavlja svoju funkciju. To je posljedica „agresivne“ reakcije organizma s aktivnom celijakijom; organizam gluten vidi kao prijetnju te započinje sa stvaranjem antitijela koja te čestice napadaju, usputno oštećujući tanko crijevo.

Kod tihe celijakije je slučaj da je samo jedan dio potpuno zahvaćen oštećenjima, dok drugi dio crijeva kompenzira i upija nutrijente. Do reakcije i simptoma može doći kod povećanog unosa glutena. U ovom slučaju oštećenje sluznice ostaje dugoročno neprimijećeno i može imati ozbiljne posljedice.

Nakon što su pretrage dokazale celijakiju, pacijent mora hitno preći na bezglutensku prehranu. Tada se u periodu od nekoliko mjeseci prati promjena u simptomima i stijenci tankog crijeva, kako bi tek po slabljenju intenzivnosti simptoma i oporavljanju crijevne sluznice mogli sa stopostotnom sigurnošću zaključiti kako se radi o celijakiji.