Sve što trebate znati o intoleranciji na laktozu

Intolerancija na laktozu zapravo je veoma učestao problem koji pogađa velik broj ljudi. Sama po sebi nije opasna, ali može narušiti kvalitetu života zbog neugodnih simptoma koje zaziva. Sve važne detalje o ovom problemu i neke zanimljive činjenice istražili smo za današnji blog.

Laktoza je složeni šećer koji se prirodno nalazi u mlijeku, te posljedično i u mliječnim proizvodima. Za razgradnju laktoze na jednostavnije šećere zadužen je enzim laktaza, a zbog njegove smanjene aktivnosti dolazi do probavnih tegoba i dijagnoze intolerancije na laktozu. Izraženost simptoma ovisi o tome do koje je mjere smanjena aktivnost ovog enzima.

Razgradnja laktoze odvija se u tankom crijevu gdje ju enzim rastavlja na jednostavnije šećere. Pri nedostatku tog enzima, laktoza na sebe privlači vodu i odlazi dalje kroz probavni sustav do debelog crijeva. Do probavnih smetnji dolazi kada se bakterije u debelom crijevu počnu hraniti laktozom (bakterije probavnog sustava se između ostalog hrane šećerima) i dolazi do fermentacije koja izaziva simptome poput nadutosti, mekane stolice i/ili proljeva, grčeva u trbuhu, vjetrova i slično. Ukoliko postoji intolerancija na laktozu, a ona se redovito unosi u organizam, to može dovesti do razvoja drugih crijevnih bolesti poput sindroma iritabilnog crijeva.

Simptomi nepodnošenja laktoze javljaju se 30 minuta do 2 sata nakon unošenja laktoze u organizam. Oni najčešće uključuju nadutost i vjetrove, mekanu stolicu, proljev, grčeve i bol u trbuhu, kruljenje u crijevima, mučninu i povraćanje. U rijeđim slučajevima mogu se javiti glavobolja i vrtoglavica kao posljedica nastajanja toksina prilikom fermentacije. Ovo stanje samo po sebi nije opasno, ali su simptomi vrlo neugodni i mogu smanjiti kvalitetu života. Oni posve nestaju kada laktoza napusti probavni sustav i javljaju se kada se opet unese.

Dojenčadi je majčino mlijeko jedina hrana od prvih trenutaka života, stoga se u tom životnom razdoblju u organizmu enzim laktaza proizvodi u najvećem postotku. S godinama je prirodno da se laktaza proizvodi u sve manjim količinama, jer čovjeku nije prirodno da pije mlijeko na redovnoj bazi kroz cijeli život. Iako, s razvojem stočarstva mlijeko je postalo dio svakodnevne ljudske prehrane stoga se genski zapis za proizvodnju laktaze malo promijenio i ona se prirodno proizvodi čak i u odrasloj dobi, ali i dalje u manjoj količini.

Tko može razviti intoleranciju na laktozu?

Intolerancija na laktozu najčešće se razvije u odrasloj dobi, te je češća kod nekih etničkih skupina: afroamerikanaca, američkih indijanaca, azijata i latinoamerikanaca. Najrjeđe se javlja kod sjevernih europljana zbog toga što je mlijeko dio redovite prehrane na tom području.

„Ugrožena“ skupina su i stariji odrasli zbog prirodno manje količine laktaze u njihovom organizmu, a u rijetkim slučajevima je intolerancija na laktozu genetski uvjetovana te se u tim slučajevima simptomi javljaju kod dojenčadi pri pijenju majčinog mlijeka.

Intolerancija na laktozu najčešće se javlja kao posljedica nekih upalnih stanja crijeva koja oštećuju sluznicu tankog crijeva. Bolesti koje mogu uzrokovati nepodnošenje laktoze su celijakija, Cronhova bolest, ulcerozni kolitis i sindrom iritabilnog crijeva. Također se može javiti i kao posljedica kemoterapije. Samo ovaj (sekundarni) oblik intolerancije je izliječiv.

Kako se postavlja dijagnoza?

Eliminacijskom dijetom se podiže sumnja da postoji intolerancija, ali nije ključna za postavljanje dijagnoze. Ova tehnika je vrlo jednostavna: ukoliko se sumnja na postojanje intolerancije na laktozu, iz prehrane se na nekoliko dana izbaci mlijeko i svi mliječni proizvodi i prate se simptomi. Ukoliko ih nema, opravdana je sumnja kako postoji intolerancija na laktozu. Valja napomenuti kako ovom dijetom ne možemo sa stopostotnom sigurnošću postaviti dijagnozu, zato što se laktoza „sakriva“ i u drugoj hrani tj. namirnicama gdje služi kao konzervans itd.

Liječnici koriste izdisajni test za postavljanje dijagnoze. Na pregled se dolazi natašte, gdje onda liječnik u dahu izmjeri količinu plinova te se zatim pacijentu da mala količina laktoze i mjeri se promjena količine plinova u dahu. Ukoliko je promjena značajna, zaključak je kako postoji intolerancija na laktozu.

Postoje i krvne pretrage kojima se mjerenjem razine glukoze u krvi postavlja dijagnoza, ali se to rijeđe koristi zato što je izdisajni test dovoljan. U slučajnu intolerancije na laktozu, razina glukoze u krvi po unosu laktoze ostaje nepromijenjena (ili ne poraste značajno) zato što se laktoza ne razgradi (a glukoza raste pri razgradnji šećera).

Što jesti? Na što pripaziti?

Laktoza je prvenstveno sastojak kravljeg mlijeka te se u njemu nalazi u najvećoj količini, dok se u mliječnim proizvodima nalazi u nešto manjem udjelu. Najmanje je ima u fermentiranim mliječnim proizvodima (jogurt, kefir) te mnogi ljudi koji imaju blaži oblik intolerancije mogu konzumirati navedene proizvode. Ovisno o stupnju izostanka laktaze, neki pojedinci mogu konzumirati i sireve bez razvitka simptoma. Intolerancija na laktozu vrlo je individualna, te se sistemom pokušaja i pogreške mogu definirati namirnice koje izazivaju reakciju i one koje se mogu i dalje konzumirati.

Ipak, laktoza se ne nalazi isključivo u mliječnim proizvodima. Ona je sastojak i nekih manje očitih namirnica, poput juha iz vrećice, instant umaka, sladoleda, pudinga, krema za kolače i pekarskih proizvoda. Najčešće ovi proizvodi neće izazvati reakciju (osim sladoleda), ali ipak treba pripaziti na razinu laktoze koja se koristi u ovim proizvodima i imati na umu da je prisutna. Postoje proizvodi iz kojih uklonjena laktoza, ali čitanjem deklaracije se možemo uvjeriti u to zato što ponekad takvi proizvodi sadrže laktozu u vrlo malom postotku.

Jedini je „lijek“ izbaciti iz prehrane namirnice koje sadrže laktozu. Kod ovakve dijete moguće je razviti deficit kalcija, koji može oslabiti kosti i u krajnjem slučaju dovesti do osteoporoze. Ovaj problem može se preduhitriti na način da se u svakodnevnu prehranu uvrste namirnice koje sadrže dovoljne količine kalcija: obogaćeni biljni proizvodi (npr. sojino mlijeko), sardine, špinat, losos, brokula. Također postoje pripravci koji sadrže laktazu, te se njihovim svakodnevnim unosom nadomješta enzim koji nedostaje i proizvodi koji sadrže laktozu se mogu konzumirati bez posljedica.

Celijakija i intolerancija na laktozu

Kao što smo već spomenuli, celijakija izaziva oštećenja na sluznici tankog crijeva i zato može prouzročiti intoleranciju na laktozu. Ovakav sekundarni oblik intolerancije vjerovatno će nestati kada se iz prehrane izbaci gluten i simptomi celijakije se povuku. Tada se sluznica tankog crijeva oporavlja i počinje opet normalno funkcionirati, i između ostalog, počinje opet proizvoditi enzim laktazu.

Na prvu se čini kako ljudi s celijakijom i intolerancijom na laktozu imaju vrlo ograničen broj namirnica koje smiju konzumirati, no to ipak nije tako. Ukoliko vam treba inspiracije, na našoj stranici možete pronaći neke recepte koji su gluten-free i lactose-free: štrudla od jabuke, focaccia i pizza koje ne uopće ne sadrže mliječne proizvode, ali i recepte poput slanih kiflica, pite od jabuka i banana kruha koji sadrže maslac. Maslac je jedan od mliječnih proizvoda koji sadrži vrlo malen postotak laktoze, stoga ga većina ljudi s intolerancijom na laktozu može konzumirati bez posljedica.

Izvori:
• https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/lactose-intolerance/symptoms-causes/syc-20374232
• https://bonifarm.hr/laboratorij/strucni-clanci/intolerancija-na-laktozu/
• https://judzks.ba/nepodnosenje-laktoze-netolerancija-na-laktozu/
• https://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/ohr-savjetnik/gastroenterolog-otkriva-7-jasnih-simptoma-intolerancije-na-laktozu/
• https://lupilu.hr/kutak-za-roditelje/prehrana-i-kuhinja/intolerancija-na-laktozu/
• https://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/sto-uciniti-kada-smo-intolerantni-na-laktozu—554281.html
• https://www.beyondceliac.org/celiac-disease/related-conditions/lactose-intolerance/
• https://prirucnik.hr/je-li-maslac-mlijecni-proizvod-i-sadrzi-li-laktozu/