Ukusna povijest

Povijest je prepuna zanimljivih i važnih događaja, koliko ljudska toliko i ona ukusnija – povijest hrane. Za današnji smo blog odlučili istražiti povijest najpoznatijih tijesta i deserata, a što smo sve saznali pročitajte u nastavku.

Gotovo svako jelo iza sebe ima bogatu povijest: gdje, kako, kada i zašto je nastalo. Jednako kao i u ljudskoj povijesti, povijest hrane obuhvaća određene točke u povijesti i nerijetko je slučaj da su neka od današnjih najpoznatijih jela nastala kao posljedica prijelomnih događaja u ljudskoj povijesti.

Današnju kratku lekciju prehrambene povijesti započinjemo s jelom za koje malo tko može reći da ga ne voli, a jede se u svim dijelovima svijeta.

Pizza

Prva asocijacija koja se veže uz ovo jelo je Italija. Točno je da je pizza nastala u Italiji te da je to njihovo nacionalno jelo, ali jeste li znali da je originalna pizza nastala u Napulju te da je ona ujedno i zaštićena europska baština?

Njeni prvi oblici pojavljuju se još u antičkoj Grčkoj i Rimu, gdje su se spravljala plosnata tijesta obogaćena češnjakom i mediteranskim začinima. Kroz vrijeme postojale su njene razne varijacije, ali većinom je u pitanju bilo jednostavno tijesto obogaćeno začinima koji su bili pri ruci. Čak se u nekim dijelovima svijeta koristila kao glavni obrok vojnika.

Rajčica ulazi u priču 1522. godine kada je donesena u europu iz Južne Amerike. Na početku se smatrala otrovnom i koristila samo kao ukras u vrtu ili za obogaćivanje zemlje, a kada se otkrilo da je jestiva (i ukusna), nije puno vremena prošlo do njene upotrebe u pripremi pizze.

Napulj je dom originalne pizze, gdje je ujedno i otvorena prva pizzerija na svijetu. U početku je ona bila glavno jelo siromašnijih obitelji u 17. stoljeću, koje su ju obogaćivale raznim dodacima. Mozzarella kao dodatak na pizzu krenula je u upotrebu u 18. stoljeću, kada se ujedno počela širiti riječ o pizzi i sve je više ljudi žimalo želju probati ovaj napuljski specijalitet.

1889. godina upisana je kao prijelomna u povijesti pizze. Tadašnji najpoznatiji picajol Rafaele Esposito dobio je naredbu spraviti pizzu za kraljicu Margheritu Savojsku, koja je željela kušati taj specijalitet. „Otac pizze“ Rafaele odlučio se za pizzu s rajčicom, mozzarelom i svježim bosiljkom, čije su boje predstavljale talijansku zastavu. Kraljicu je jelo oduševilo, te je u to trenutku stvorena poznata pizza margherita, koja se smatra originalnom i prvom pravom pizzom.

Kada su talijani masovno emigrirali u Ameriku, pizza se proširila po svijetu i osvojila srca svih koji su ju probali. 1905. godine otvorena je prva pizzerija u New Yorku, te su se dalje kroz vrijeme na nju počeli dodavati razni prilozi i popularnost ovog jela je samo rasla.

Nastavno na priču s pizzom možemo povezati i priču o focacci. To je vrsta kruha čija se priprema temelji na maslinovom ulju i mediteranskim začinima. Smatra se kako je focaccia bila preteča pizzi zbog sličnosti u tijestu i dodacima. Ona se (vjerojatno) razvila po primjeru na plosnate lepinje iz Babilona i Egipta, a slične pogačice i varijacije na temu postoje u Turskoj, Grčkoj, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.

Pita od jabuka jedan je od najpoznatijih američkih simbola, ali zanimljivo je kako ona zapravo nije američkog podrijetla. Naime, ona je nastala u Engleskoj pod utjecajem francuske i nizozemske kuhinje. Prvi recept za pitu od jabuka spominje se 1381. godine u Engleskoj, gdje su se u pripremi također (osim jabuka) koristile još i kruške, grožđice i smokve.

Originalna engleska pita od jabuka imala je koru koja nije bila jestiva, a služila je kao posuda za njen sadržaj i za očuvanje svježine. Engleska pita se također pripremala bez upotrebe šećera. Inačica pite s jestivom korom osmišljena je u Nizozemskoj te je to ona koju su amerikanci zavoljeli i preuzeli.

Amerika prvotno uopće nije ni imala stabla jestivih jabuka, a ona koja su postojala na tom području rađala su vrlo kisele plodove (jabuke) koje su se koristile samo za proizvodnju cidera. Stabla slatkih jabuka koje se koriste u pečenju pite donešena su iz europe, u koju su stigli iz azije. Ni ostali dodaci piti (poput cimeta i maslaca) nisu postojali u americi dok nisu donešeni iz europe.

Pita od jabuka postala je prepoznatljiv američki simbol u vrijeme 2.svjetskog rata, a prva američka tiskana kuharica (1796.) sadrži čak dva recepta za pitu od jabuke.

Banana bread ima reputaciju modernog jela, ali istina je kako je zapravo ono zapravo relativno star recept. Naime, u vrijeme Velike Depresije (1930.) zaliha hrane bila je vrlo oskudna zahvaljujući krizi te ljudi nisu željeli bacati hranu. U isto vrijeme je u americi porasla popularnost praška za pecivo, pa je u kombinaciji te dvije situacije nastao kruh od banane. Njegova prednost je bila što se ovaj kruh radio s relativno malo sastojaka, bio je brzo gotov i vrlo ukusan.

Kasnije su se počeli dodavati razni začini, poput orašastih plodova, vanilije, cimeta, naranče i limuna. Ovaj kruh je u današnje vrijeme jako popularan zahvaljujući sve većoj svjesnosti ljudi o važnosti zdrave prehrane. Recepti variraju od onih proteinskih i zdravijih do onih koji služe za čisti užitak.

Sigurno se pitate zašto smo se odlučili pisati o baš ova 4 jela?

Na našoj stranici postoje recepti za bezglutenske verzije svih ovih jela, a u svakom od njih koristi se Bakin’mix mješavina za kruh i pizzu bez glutena. Ovo bezglutensko brašno omogućava jednostavnu modifikaciju mnogih recepata u bezglutensku varijantu, bez gubitka na okusu i užitku.

Nadamo se da vas je današnji blog motivirao da članove svoje obitelji i prijatelje iznenadite večerom i pripremom jednog od ovih ukusnih jela, a ukoliko želite iskušati njihovu verziju bez glutena recepte možete pronaći na našoj web stranici.

Dobar tek!