29. ožujka 2021.
Celijakija i Crohnova bolest obje su kronične bolesti crijeva, a koje su njihove sličnosti i razlike pročitajte u današnjem blogu.
Pojmovi o kojima danas pišemo dijele poveznicu – obje su autoimune bolesti crijeva. Kada se jedna od njih aktivira, razvija se upala u crijevima popraćena mnogim neugodnim i bolnim simptomima. Upala je rezultat pogrešne reakcije imunološkog sustava, koji napada stanice crijeva „misleći“ kako je organizam u opasnosti.
Celijakija se aktivira kada se u tijelo unese gluten i dolazi do upalne reakcije. Ona je autoimuna bolest i smatra se kako se prenosi genetski, iako se ne mora nužno razviti kod svakog genetski predispoziranog pojedinca. Također, zanimljiva je činjenica da se ona može pojaviti u bilo kojem razdoblju života. Crohnova bolest je upalni poremećaj crijeva, a uzročnik je i dalje nepoznat. Sama ta činjenica otežava i dijagnostiku i liječenje, a sama bolest se ne može potpuno izliječiti. Najčešće se pojavljuje u razdoblju između 15 i 30 godina.
Ljudi koji boluju od celijakije imaju do 9 puta veće šanse da će razviti Crohnovu bolest, ali točan razlog tomu nije poznat. Uspoređujući ova dva poremećaja, celijakija je učestalija od Crohnove bolesti.
Simptomi – sličnosti i razlike
Neke simptome uzrokuju obje bolesti: grčeve i bol u trbuhu, krv u stolici, nadutost, proljev ili zatvor, mučninu, gubljenje na težini, umor, slab apetit i anemiju.
Celijakija osim ovih simptoma može također i prouzročiti malapsorpciju, koja je rezultat nemogućnosti tankog crijeva da apsorbira vitamine i minerale. Ona se manifestira kroz umor, pad imuniteta, općenitu slabost, teškoće u koncentraciji i pamćenju…
Crohnova bolest uz smetnje u probavnom sustavu također može uzrokovati upalu očiju i zglobova, što ne vrijedi za celijakiju. Taj simptom ponekad olakšava dijagnostiku i skraćuje vrijeme potrebno za postavljanje dijagnoze tako što liječnike usmjeri na pravi zaključak.
Koraci u dijagnostici
Pacijent koji se liječniku požali na neke od navedenih simptoma može naići na podijeljena mišljenja i razne druge prepreke, a period postavljanja pravilne dijagnoze može potrajati. Postoji još crijevnih poremećaja koji se manifestiraju na sličan način (poput ulceroznog kolitisa), stoga se dijagnostika započinje jednostavnijim testovima i procesom eliminacije. Simptomi mogu pružiti trag i jasno navode liječnika na postojanje nekog crijevnog poremećaja, ali samo na temelju simptoma se ne može sa sigurnošću postaviti dijagnoza neke od ove dvije bolesti.
Glavne pretrage kojima se dokazuje celijakija su krvne pretrage u kojima se traže određena antitijela. Nakon krvnih testova, liječnik može tražiti i biopsiju stijenke tankog crijeva ukoliko su krvne pretrage neodređene ili ne pružaju dovoljan dokaz da je celijakija prisutna. Njen uzročnik je poznat stoga liječnici znaju što moraju tražiti u krvnim i nalazima biopsije.
Kolonoskopija, endoskopija i MRI pretrage su kojima se u crijevima traže upalni procesi ili abnormalnosti (čirevi), te se na taj način postavlja dijagnoza Crohnove bolesti. Postoji više tipova ove bolesti koji se dijele prema tome koji dio crijeva je zahvaćen.
Liječenje
Terapije za smirivanje ovih bolesti su različite. Jedini „lijek“ za celijakiju je strogo pridržavanje bezglutenske prehrane. Na taj se način potiče brže povlačenje simptoma i umirivanje prouzročenih upalnih procesa. Ovisno o tome koliko dugo je celijakija bila neopažena, simptomi se mogu povući kroz par mjeseci ili čak nekoliko godina. Ukoliko se u oranizam unese gluten nakon što se bolest smirila, ona će se opet aktivirati.
Crohnova bolest je također neizliječiva i djeluje u fazama – ponekad su simptomi nepostojeći ili minimalni dok su ponekad vrlo izraženi. Terapija uključuje razne lijekove ili steroide (kortikosteriodi) koji će pomoći ublažiti bol i umiriti upalne procese u crijevima. Nažalost, još nije otkriveno koja bi dijeta ili plan prehrane mogao pružiti potpuno olakšanje. Provedena su neka istraživanja kojima je dokazano da kod nekih ljudi s Crohnovom bolešću bezglutenska prehrana pomaže u smirivanju simptoma, a generalno se ljudima koji od nje boluju preporuča izbjegavanje fast fooda i jako začinjene hrane.
Nadalje, ukoliko je dio crijeva zahvaćen ovom bolešću jako oštećen, liječnici će često preporučiti operaciju kojom će se taj dio ukloniti. To je nažalost samo kratkoročno rješenje, jer se bolest ne može izliječiti, pa se opet vraća i napada isti dio.
Zaključak
Kronične, autoimune bolesti probavnog sustava mogu uzrokovati simptome i u ostalim organskim sustavima, ali i oslabiti cjelokupni organizam. Prehranom i lijekovima se mogu ublažiti simptomi i poboljšati kvaliteta života te ojačati organizam oslabljen malapsorpcijom ili drugim simptomima. One također mogu imati utjecaj i na psihičko zdravlje osobe koja boluje od neke od ovih bolesti (ili obje), ali i na njima bliske ljude. Uključenjem u zajednicu si ljudi kojima je to poveznica pružaju međusobnu podršku, ali i izmijenjuju savjete za lakše nošenje s situacijom. Važno je biti članom zajednice kako bolest ne bi imala negativan utjecaj na psihičko stanje, jer i ono može imati utjecaj na intenzitet kojim se bolest manifestira.
Izvori:
https://hr.differencevs.com/6854497-difference-between-celiac-and-crohn-and-s-disease
https://hr.mediassistcare.com/celiac-disease-vs-1628
https://hr.medicineh.com/17-ibd-crohns-vs-celiac-24962
https://www.webmd.com/ibd-crohns-disease/crohns-disease/ibd-crohns-vs-celiac
https://www.everydayhealth.com/crohns-disease/symptoms/is-it-crohns-disease-or-celiacs-disease/
https://www.healthline.com/health-news/how-ibd-is-related-to-celiac-disease
